Glasovir Ivana Boschia, sa izvornim elementima od drva i tipkama od bjelokosti izrađen je u Beču 1819. Jedan je od rijetkih  glasovira  ovog vremena sačuvanih u Hrvatskoj. Pločica od bjelokosti svjedoči kako je proizveden radionici  Nannete Streicher –Stein, Bethowenove prijateljice koja je na njemu i svirala  a u Korčulu je dopremljen 1839. godine. Njegov vlasnik, Ivan Boschi pratio je suvremenu glazbu, a osobito operu. Dopremom glazbala u Korčulu omogućeno je Ivanu Boschiu i njegovim potomcima da u salonu svoje palače interpretiraju raznovrsne glazbene oblike. Glazbena djela Ivan Boschi kupovao je i naručivao od nakladnika u svim većim evropskim centrima. Imena zapisana na notama svjedoče o velikom broju građana koji su pjesmom i sviranjem sudjelovali u glazbenom životu Korčule u 19.st. i 20.st. Predmeti zbirke muzikalija – rukopisni prijepisi  i štampane note te klavir otkupljeni su od obitelji  Boschi 1968. godine.  


Zbirka muzikalija čija građa većim dijelom potječe iz obitelji Boschi potvrđuje kako su pokretači glazbenog života Korčule u 19.st. Ivan i Stjepan Boschi svojom aktivnošću glazbenu kulturu  Korčule približili  dalmatinskim i evropskim kulturnim sredinama a u određenim segmentima glazbenog života Korčula je i prednjačila. Njihovi vlasnici poznavali su i interpretirali brojne glazbene oblike: polke, valcere,marševe,sonate, suvremene opere. Kao i onovremene društvene plesove izvodili su ih na klaviru, rogu, violini i flauti. Sačuvane  kompozicije u rukopisu i tiskane dokumentiraju glazbeno stvaralaštvo Ivana Boschia u 19.st. Crkvena glazba zastupljena je notama za mise, brojnim sakralnim kompozicijama za orgulje i glas uz pratnju orgulja,litanijama, psalmima.himnama.  Dio glazbenog arhiva dokumentira repertoar pjevačkog društva sv.Cecilija i Hrvatske općinske glazbe  te glazbeno obrazovanje  u korčulanskoj školi u 19.st. kada je u njoj kao učitelj glazbe djelovao Stijepo Boschi.   Boschi

 

skver stari zapad korcula

Brodogradnja je stoljećima bila jedna od najvažnijih djelatnosti u Korčuli. Otočke šume obilovale su česvinom i borom - drvom pogodnim za izgradnju brodova. Brodogradilišta se prvi put spominju u 14.st. Od tada pa do najnovijeg vremena sačuvane su isprave o kontinuitetu   brodogradnje u Korčuli. Položaj na kojem su bila smještena utjecao je na izgradnju korčulanskih predgrađa. Na brojnim malim škvarima vješti korčulanski brodograditelji gradili su plovila raznih veličina, namjena i tipova. Osim za lokalne naručitelje, građeni su brodovi i za brodovlasnike iz  Venecije i Dubrovnika. Pojava parobroda utjecala je na smanjenje izrade velikih drvenih brodova, pa se od kraja 19.st. grade sve manja plovila, uglavnom čamci cijenjeni širom Jadranske obale. Drvena brodogradnja polako se gasi. Danas tek nekoliko majstora uglavnom popravlja i vrlo rijetko gradi brodove. Novija izgradnja grada Korčule proširila se na sva područja nekadašnjih brodogradilišta u predgrađu.

Gradski Muzej Korčula

Trg Sv. Marka,
20260 KORČULA

HRVATSKA
T:+385 20 711 420

E:info@gm-korcula.com